BILLY ELLIOT

Analiza

METODIČKI PRIJEDLOZI ZA OBRADU ANIMIRANOG FILMA BILLY ELLIOT

REDATELJ: STEPHEN DALDRY

(PREPORUČENA DOB: +11)

Vrijednosti koje osvješćujemo i razvijamo uz film

Istaknuto je koliko je važno slijediti svoje snove, biti uporan i nepokolebljiv. Važno je i prihvaćanje u obitelji i kako ljubav često nadvlada i različite predrasude. Snovi se stvarno ne ostvaruju ni lako, ni jednostavno – važno je ne odustati.

Pripremili

Višnja Vukašinović, filmska kritičarka, profesorica engleskog jezika i komparativne književnosti
Snježana Gabelić, prof. hrvatskoga jezika

Mentor i recenzent

sc. Marina Gabelica, docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Uvod

Obrazovni materijal uz igrani film Billy Elliot

Predmetnim sadržajem želi se učiteljima i djeci podastrijeti obavijesti o filmu, načini obrade teme filma te filmskih izražajnih sredstva pripremljenim aktivnostima i radnim listovima. Metodičke prijedloge za obradu, pripremu i ponavljanje pripremila je profesorica hrvatskoga jezika, a esej i pojmovnik filmska teoretičarka. Cilj je programa Sedmi kontinent poučiti najmlađe o filmu i filmom. Želja nam je da doživljaj filma bude potpun kako bi djeca bila motivirana za razgovora o filmu i u razredu.

INFORMACIJE O FILMU

Redatelj: Stephen Daldry

Scenarij: Lee Hall

Producent: Greg Brenman, Jon Finn

Glazba: Stephen Warbeck

Montaža: John Wilson

Glume: Jamie Bell, Gary Lewis, Julie Walters, Jamie Dreven

O AUTORU

Sin pjevačice i bankara nije imao podršku za svoj kazališni interes, otac ga je nagovarao na posao u tvornici košulja, da pomogne obitelji. Kad je Daldry imao četrnaest, otac mu je umro, a on je nakon diplome na Sheffieldskom sveučilištu počeo raditi u British Theatru.

1989. u The Gate Theatru u Londonu počinje producirati niz uspješnih predstava (‘Damned and Despair’, 1991) sve do 1992. kada je postao direktor prestižnog Royale Court Teatra. Uspjeh predstave ‘An Inspector Calls’ 1992. donio mu je priznanje London Critics Circlea i Olivera za najboljeg redatelja. Predstava je ponovila uspjeh na Broadwayu gdje je osvojila priznatu kazališnu nagradu Tony.

Prvi rad za filmsku producentsku kuću Working Title Films, kratki film ‘Eight’ (1998) dobio je nominaciju BAFT-e, britanskog pandana američkom Oscaru.

Prvi dugometražni film ‘Billy Elliot’ (2000), o dječaku iz britanske obitelji srednje klase koji unatoč očevom neodobravanju pohađa baletnu školu, oduševio je i kritiku i publiku, a posebno trinaestogodišnji Jamie Bell kao Elliot koji je dobio BAFTA-ino priznanje za najboljeg glumca (u konkurentnom društvu glumaca poput Tom Hanksa i Russell Crowea).

Daldryev sljedeći film, adaptacija Nobelom nagrađenog romana, ‘The Hours’ (2001) s Nicole Kidman, Meryl Streep, Julianne Mooore i Ed Harrisom, dobio je mnoštvo nominacija i nagrada i učvrstio ga na A listi redatelja.

NAGRADE I PRIZNANJA

godine osvojio je sljedeće nagrade:

UK – za najbolji britanski nezavisni film; UK – za najboljeg redatelja ; Norveška – za najbolji strani prikazani film; Alexander Korda Nagrada za najbolji britanski film; Za najbolju izvedbu glavnog glumca – Jamie Bell; Za najbolju izvedbu sporednog glumca – Julie Walters; Za britansku glumicu godine – Julie Walters; Nominacije za Oscar

Godine magazin proglašava Billy Elliot 39-tim najboljim britanskim filmom svih vremena.

Zanimljivosti o filmu

Jamie Bell je pohađao satove baleta u srednjoj školi i zbog toga su ga vršnjaci zadirkivali pa je dio tih iskustava utkao u ulogu.

Kad je Elton John prvi put u Cannesu vidio ovaj film, odmah ga je zamislio kao mjuzikl, što se kasnije i ostvarilo.

Film je djelomično inspiriran plesačem u Rojal Baletu, Philipom Marsdenom kojeg je scenarist upoznao dok je istraživao za film. Naime, on potječe iz vojničke obitelji iz Sjeverne Engleske i sam je prošao bolan i trnovit put ostvarenja svojih snova. Originalni naslov filma bio je – Plesač, no kad su ga prijavili za Cannes, bio je prijavljen i film Plesač u mraku pa su ga brzo preimenovali, kako se sam redatelj šali, ne preinventivno – u Billy Elliot.

Sažetak filma

Priča o mladoj nadi baleta kojoj konzervativna okolina staje na put u ostvarenju snova.

Sjeverna Engleska 1984. Jedanaestogodišnji dječak slučajno zaluta na tečaj baleta koji se održava u dvorani u kojoj obično trenira boks. Čarobni pokreti koji izvode male balerine obuzimaju ga u trenu i on vrlo brzo počne izbjegavati sate boksa te kriomice pohađati tečaj baleta gospođe Wilkinson. Ona odmah u Billyju prepoznaje veliki potencijal i pomalo zapostavljajući ostale, posvećuje mu se s puno entuzijazma.
Istovremeno, Billyev otac i brat, bore se za kruh. U tvrtki u kojoj rade, na snazi je štrajk, dok u obitelji vlada napetost koja kulminira otkrićem Billyevog novog hobija, s kojim nitko nije presretan. Bez novaca da dalje nastavi pohađati satove baleta, Billy ostaje bez jedine stvari koja mu je nešto značila u životu. Atmosfera u kući je tjeskobna, i sve se više osjeti praznina koju je za sobom ostavila nedavno preminula majka.
Ne želeći izgubiti svog omiljenog studenta, gospođa Wilkinson pristaje besplatno podučavati Billya, ukoliko se prijavi na audiciju za Kraljevsku baletnu školu. Intenzivno se predaju svakodnevnim pripremama, međutim na dan audicije sve kreće nizbrdo. Billy je spriječen pojaviti se jer mu istog dana brat biva pritvoren zbog štrajka. Gospođa Wilkinson pokušava stvar preuzeti u svoje ruke, kuca na vrata Billyieva doma i trudi se njegovom ocu objasniti kako je audicija velika prilika koju Billy nikako ne bi smio propustiti.. Pojavljuje se Tony, Billyev brat i radi scenu, te dovodi Billyija u jako neugodnu situaciju.

Siže filma

Sjeverna Engleska 1984. godine. Jedanaestogodišnji dječak Billy Elliot, čija je majka nedavno preminula, živi s ocem Jackijem i bratom Tonyjem koji su obojica rudari, te s bakom koja boluje od Alzheimerove bolesti i koja je jednom sanjala o tome da postane plesačica. Dječak slučajno zaluta na tečaj baleta koji se privremeno premjestio u dvoranu u kojoj Billy obično trenira boks na koji ga je upisao otac. Ples balerine obuzima ga u trenu i on počne izbjegavati sate boksa koji mu se nimalo ne sviđa te kriomice pohađati tečaj baleta gospođe Wilkinson koja u Billyju prepoznaje veliki potencijal. Istovremeno Billyjev otac i brat sudjeluju u velikom štrajku rudara boreći se za radnička prava i bolje plaće. Kada Jackie sazna da Billy bez njegova znanja pohađa satove baleta razljuti se i zabrani mu da nastavi, no dječak potajno nastavlja. Ne želeći izgubiti svog omiljenog studenta, gospođa Wilkinson pristaje besplatno podučavati Billyja, ako se prijavi na audiciju za Kraljevsku baletnu školu. Intenzivno se predaju svakodnevnim pripremama, međutim na dan audicije sve kreće nizbrdo. Billy se ne može pojaviti jer mu istog dana brat biva pritvoren zbog štrajka. Gospođa Wilkinson pokušava stvar preuzeti u svoje ruke, kuca na vrata Billyjeva doma i trudi se njegovom ocu objasniti kako je audicija velika prilika koju Billy nikako ne bi smio propustiti. Pojavljuje se Tony, Billyjev brat i radi scenu, te dovodi Billyja u neugodnu situaciju. Situaciju komplicira i činjenica kako je Billyjev najbolji prijatelj Michael homoseksualac pa otac i brat strahuju kako bi i Billy to mogao postati. No, nakon što otac jednom slučajno zatekne Billyja dok pleše osvjedoči se o njegovom nepobitnom talentu te mu odluči pružiti potporu i omogućiti mu da otiđe u London na audiciju. Iz ponosa odbija ponudu gospođe Wilkinson da im financijski pomogne i umjesto toga založi nakit pokojne supruge, a dio novca prikupe susjedi i kolege rudari. Na audiciji Billy je izvrstan, no zbog nervoze udari drugog dječaka zbog čega biva oštro ukoren. Billy se vraća kući s ocem uvjeren kako će zbog incidenta biti odbijen. No, naposljetku dobiva obavijest kako je primljen i on odlazi od kuće kako bi se školovao. Završna scena filma odvija se četrnaest godina kasnije, 1998., kada Billy nastupa u prestižnoj produkciji Labuđeg jezera dok u publici sjede njegov otac, brat i najbolji prijatelj.

Esej o filmu

Britanski film Billy Elliot uspješno i s puno šarma spaja naizgled nespojive žanrove baletnog filma i socijalne drame. Redatelju Stephenu Daldryju ovo je bio filmski prvijenac, no riječ je o autoru koji je tada iza sebe već imao bogatu i uspješnu kazališnu karijeru. U svom nagrađivanom debiju on se s jedne strane odvažno koristi visoko estetiziranim svijetom klasičnog baleta kojeg je u britanskoj kinematografije najuspješnije dočarao slavni redateljski duo Michael Powell i Emeric Pressburger u filmu Crvene cipelice (1948), a s druge poseže za rudarskim miljeom odnosno socijalnom tematikom koju u toj kinematografiji već desetljećima maestralno istražuju redatelji poput Ken Loacha i Mikea Leigha. Uz sve to, Billy Elliot spada u podžanr filma o odrastanju i to onaj tip koji istražuje utjecaj klase i podrijetla na formiranje junaka kao i rigidnost i konformizam male sredine. U tom se smislu Daldryjev Billy Elliot, za kojeg je originalni scenarij napisao dramatičar i scenarist Lee Hall, eksplicitno referira na klasik Kena Loacha Kes (1969) u kojem četrnaestogodišnji junak Billy Casper, baš kao i njegov imenjak iz novijeg filma, odrasta u siromašnom rudarskom gradu na sjeveru Engleske. Njegov otac upravo sudjeluje u štrajku rudara i isprva je nesklon dječakovoj želji da se okuša u baletu, no s vremenom mijenja mišljenje. Prava drama ovog filma s toga ne leži u borbi s predrasudama i ukorijenjenim tradicijskim vrijednostima, već u pitanju mogu li ljudi iz nižih socijalnih klasa sanjati iste snove kao i oni povlašteni.

Nakon što Billy u baletu pronađe duhovno ispunjenje, identitetsko utočište i smisao postojanja pojavljuje se pitanje kako njegovom talentu dati budućnost koju zaslužuje. Film otvara pitanja drugačiji i različitih kroz Billyjev odnos s ocem, ali i kroz lik njegovog najboljeg prijatelja koji je transrodna osoba. No, predrasude se tijekom filma uspješno prevladavaju dok je za dobivanje šanse za odlazak na audiciju za prestižnu školu potrebna žrtva Billyjeva oca koji će vlastite ideale podrediti mogućem sinovljevom uspjehu. Međutim, Daldry unatoč ovom ozbiljnom i zahtjevnom podtekstu film vodi sigurnom rukom iskusnog zabavljača koji zna kako opčarati publiku pa se film gleda s lakoćom i užitkom čemu značajno pridonosi i eklektičan izbor filmske glazbe u kojem osim originalne glazbe Stephena Warbecka dominiraju kultni britanski bendovi sedamdesetih i osamdesetih T.Rex, The Jam, The Clash i The Style Council što je autentičan izbor s obzirom na to da je radnja smještena u 1984. godinu.

O važnosti glazbe i plesnih dijelova u filmu svjedoči i činjenica kako je filma nekoliko godina kasnije uspješno adaptiran u kazališni mjuzikl koji je bio hit na londonskim i njujorškim pozornicama. Daldry nije pak sam otišao u smjeru mjuzikla, već je u dramsku strukturu vješto implementirao scene plesa koje fantastično uvjerljivo izvodi debitant Jamie Bell koji je kasnije ostvario zavidnu filmsku karijeru. Scene u kojima dječak trenira okružen djevojčicama u haljinama u sebi nose i dobrodošlu humornu notu te služe kao svojevrsni predah od dramskog razvoja filma. Veliko pak finale u kojem sada odrasli Billy nastupa u vrhunskoj produkciji Labuđeg jezera dok u publici sjede njegov otac i prijatelj dolazi kao dugo iščekivana potvrda kako mu je njegov uporni ples po trnju ne samo omogućio da nadvlada karte koje su mu podijeljene pri rođenju već i da dokaže kako je vjernost samome sebi najsigurniji put do zvijezda.

Igor Bezinović

Zabranjeno je neovlašteno kopiranje ili distribuiranje dijelova ili cijelog projekta. Projekt podliježe pravima Zakona o autorskim pravima.
Vlasnik autorskih prava je udruga Djeca susreću umjetnost.