CRVENI BALON

Predškolski uzrast

Analiza

METODIČKI PRIJEDLOZI ZA OBRADU ANIMIRANOG FILMA CRVENI BALON

 

REDATELJ: ALBERT LAMOURISSE 

VRIJEDNOSTI KOJE OSVJEŠĆUJEMO I RAZVIJAMO UZ FILM:

odabrati radost u životu – razvijati odnose – komunicirati – nositi se s gubitkom

Pripremili:

  • Snježana Gabelić, prof. hrvatskoga jezika
  • Karla Lončar, dipl. sociologinja i komparatistica književnosti, filmska kritičarka

MENTOR  I RECENZENT:

prof. Krešimir Mikić, Učiteljski Fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Redatelj: Albert Lamorisse

Scenarij: Albert Lamorisse

Producenti: Albert Lamorisse

Izvršni producent: Albert Lamorisse

Glazba: Maurice Leroux

Montaža: Pierre Gillette

O redatelju

ALBERT LAMORISSE (Pariz, Francuska, 1922 – Karaj, Iran, 1970) francuski je redatelj. Isprva je bio fotograf, što je bitno utjecalo na zamjetljivu vizualnu kvalitetu njegovih filmova. Svoj prvi kratkometražni film Djerba (1947) snimio je u Tunisu. U suradnji s pjesnikom Jacquesom Prévertom nastao je srednjometražni film Bim (1949), koji je označio autorovo trajno opredjeljenje za svijet djetinjstva, životinja i prirode. Višestruko nagrađivan film Bijela griva (Crinblanc, 1952) također je rađen izvan studija i bez profesionalnih glumaca, a s poetičnošću i toplinom govori o prijateljstvu između dječaka i poludivljeg konja. U Crvenome balonu (LeBallonrouge, 1956), priči o dječaku i balonu, maštovito iskazuje opreku između čiste dječakove mašte, utjelovljene u balonu koji ga slijedi poput živoga bića, i pragmatičnosti svijeta. Premda je i u idućim filmovima iskazao sklonost poetičnim sižejima, vidljivo je da mu ponestaje maštovitosti, npr. u priči o dječaku koji montira krila u želji da poleti (Fifi-­‐pero -­‐ Fifi-­‐la-­‐Plume, 1965). Još je snimio Putovanje u balonu (Voyageenballon, 1960) i Vjetar zaljubljenih (Leventdesamoureux, 1970), za čijega je snimanja u Iranu nesretnim slučajem izgubio život. Radio je u okviru vlastite produkcijske kuće Les Films de Montsouris. Također, poznat je i kao tvorac igre Rizik.

Crveni balon dobitnik je brojnih vrijednih nagrada: Zlatne palme (Cannes) za najbolji kratkometražni film (1956), PrixLuisDelluc (1956); Akademijine nagrade za najbolji originalni scenarij (1957); Posebne nagrade BAFTA-­‐e (1957); Educational Film Award: Film of the Decade (1968).

Sažetak filma

Jednog jutra na putu do škole pariški dječak Pascal pronalazi veliki crveni balon. Noseći ga posvuda, otkrio je da balon posjeduje vlastitu svijest. Štoviše, balon se ponašao poput živoga bića, slijedeći Pascala u stopu i istovremeno čineći simpatične nepodopštine. Ipak, skladan odnos između dječaka i balona izazove ljubomoru druge djece. Nakon povratka iz crkve Pascala presreće skupina nasilnih dječaka i uništava mu balon. Dječaka to silno rastužuje. Međutim, u tome ga trenu dođu utješiti svi baloni Pariza, različitih boja i veličina, te ga povedu u nebeski let gradom.

Siže filma

Na putu do škole dječak zatječe zavezani crveni balon. Odvezuje ga i nastavlja hodati do autobusne stanice. Međutim, budući da u autobus ne smije s balonom, dječak odlučuje trčati do škole. Po dolasku u školu ostavlja balon kućepazitelju. Nakon škole preuzima ga i pješice odlazi kući. Majka mu ne dopušta zadržati balon te ga pušta kroz prozor. Međutim, balon ostaje lebdjeti uz prozor, pokazujući dječaku da posjeduje vlastitu svijest. Pascal ga unosi u sobu i čuva do jutra. Sljedeće jutro Pascal ponovno odlazi s balonom u školu. Balon ga slijedi ulicom i izaziva simpatične nepodopštine. Pascal toga jutra ulazi u autobus, no balon ga slijedi leteći cestom. Ispred škole crveno stvorenje izazove interes ostale djece. To iznervira ravnatelja škole koji kao disciplinsku mjeru Pascala zaključava u posebnu učionicu. Balon se naljuti na ravnatelja te ga slijedi po gradu dok se ne vrati otključati Pascala. Sljedeći dan majka vodi Pascala u crkvu, no ubrzo ga iz nje izbacuju jer za njim ulazi balon. Pascal nastavlja šetnju gradom u društvu svojega crvenog prijatelja, no ostavlja ga ispred slastičarnice jer si poželi kupiti slasticu.

Za to vrijeme skupina nevaljalaca Pascalu ukrade balon. On ga pronađe zavezana u nekome dvorištu kako služi kao meta zločestoj djeci s praćkama. Oslobađa ga i bježi s balonom u ruci.

Međutim, nakon oduže potjere uličicama oronule četvrti dječaka nevaljalci ipak pronalaze i otimaju mu balon koji naposljetku probuše. Nakon što je ostao tužan i sam s izbušenim balonom, dječak ugleda mnoštvo šarenih balona kako mu stiže ususret.

Uzima ih i držeći se za njih, odleti na krstarenje Parizom.

Esej o filmu

Crveni balon Alberta Lamorissea jedan je od najhvaljenijih i nacjenjenijih filmova o djetetu, za djecu, ali i odrasle. Takav prijem nimalo ne čudi s obzirom na to da je riječ o vrlo stiliziranome filmu sa skladno osmišljenom i poetičnom pričom, vizualno upečatljivom mizanscenom te izražajnom popratnom glazbom koja na zanimljiv način zamjenjuje funkciju dijaloga. Uslijed zbira navedenih elemenata, film je od samih početaka kinoprikazivanja zauzeo mjesto u filmskome kanonu, a zbog moralno intonirane poruke omiljen je i među nastavnicima filmske i medijske kulture.

Najistaknutije obilježje Crvenoga balona upravo je njegov stilizacijski aspekt. Ako stilizaciju, slijedeći Hrvoja Turkovića i Antu Peterlića, shvatimo kao otklon od mjerodavna uzorka, mogli bismo reći da je Lamorisseova namjera nedvojbeno bila stvoriti film različit od izvan filmskoga iskustva. Tu je nakanu utjelovio izborom kolorita – sivom scenografijom i kostimografijom u kojoj do izražaja dolaze žive boje balona – te fabulacijom sačinjenom od fantastičkih elemenata koji pridonose bajkovitosti djela. Dakako, tomu možemo pridodati i skoro pa potpun nedostatak verbalnoga izričaja i naglašenu izvanprizornu, komentirajuću glazbu, što nipošto ne možemo smatrati dijelom iskustva svakodnevice.

Međutim, svojevrstan otklon u značajnome se smislu ne zbiva na unutarfilmskoj razini. Fabularno se specifična uporaba boja, glazbe kao i motiva antropomorfizirana balona ne doimaju neobični;, štoviše, brojni se likovi prema inteligentnomu balonu postavljaju kao da je takvo što najnormalnija pojava. Dječakov osviješteni balon u Lamorisseovu svijetu očito nije suviše rijetka pojava, kao što se može primijetiti u prizoru susreta crvenoga i plavoga balona. K tomu, oblikovno gledano, autor ne pribjegava stilizacijskim sredstvima pretjerano odstupajući od konvencija klasičnoga fabularnog stila. Stilska sredstva koje napose koristi – figure značenjskoga tipa, poput uporabe simbola i metafore  – ne narušavaju funckionalnost narativnoga izlaganja s jasnim uzročno-­‐posljedičnim vezama.

Uzimajući u obzir režijsku konvencionalnost, mogli bismo reći da film poetički podsjeća na djela magičnorealističke provenijencije, podastrjevajući gledateljstvu začudne elemente na način da oni na sadržajnoj i oblikovnoj razini djeluju prilično “obično”. Čak i nedostatak dijaloga, koji za svrhu ima skrenuti pozornost na komično dočarana ponašanja likova, gledatelje podsjeća na povijesno utvrđene konvencije slapstick komedije (sjetimo se samo “okršaja” između balona i ravnatelja škole).

Ipak, brojna stilizacijska sredstva, najizrazitije izražena uporabom retorički snažnoga simbola – balona, kontrastirana kolorita i popratne glazbe, stvaraju vrlo poetičan učinak, što je gledateljstvu sredine 1950-­‐ih zasigurno nagovijestilo skorašnji uvriježeni pomak s klasičnoga na modernistički stil filmskoga izlaganja. Kombinacija poetičnosti, retoričnosti, ali i klasičnosti osigurala je ovome pomalo lirsko-­‐epskom djelu upečatljivost te utjecala na izrazito pozitivnu reakciju i emocionalni angažman gledatelja.

Uspjelost ovoga filma ne leži samo u uspješnome pobuđivanju emocionalnih reakcija u gledatelja, već i spoznajno-­‐poticajnih jer izražajnost simbola balona, kontinuirane glazbene teme i nedostatka dijaloga djeluju vrlo poopćivalački, ujedno sugerirajući na makrometaforičnu kvalitetu filmske priče. Način prikaza crvenoga balona u opoziciji sa sivilom okoline i načinom djelovanja balonu nesklonih ljudi te impozantan završetak popraćen glazbenim krešendom upućuju da se u filmu radi o nečem mnogo “većem” od priče o pukoj igri djeteta i balona.

Navedena veličina priče leži u asocijativnoj poveznici imaginacije i nježnosti s pojedinim djetetom, odnosno pojedinim tipom ličnosti, koji unatoč nedaćama uspijeva ispoljiti vlastito bogatstvo moralno poželjnih kvaliteta. Takve karakteristike očito posjeduje Pascal, glavni lik filma, ali i djevojčica s plavim balonom, a možebitno i svi oni dobronamjerni sporedni likovi – usputni šetači ulicom, obrtnici i žitelji Pariza. Kontrast između boje balona i okolnoga sivila, balonove živahnosti i moralnoga mrtvila predstavnika raznih institucija te dječakove nježnosti i grubosti druge djece, upućuje na postojanje općenitije shvaćena kontrasta između dobrote, kreativnosti i imaginacije te zla, destruktivnosti i nepromišljenosti. Sudeći prema autorovome stavu potonje kvalitete, u konačnici gube na značaju, što film čini poučnim materijalom pri svojevrsnu odgoju djece. Drugim riječima, maligne društvene vrijednosti predstavljene su kao uobičajenije, češće, dok su pozitivne rjeđe i k tomu se teže uočavaju, kako i sugerira kadar u kojemu Pascal pronalazi balon (prikazan navodećim pokretom kamere prema isprva skrivenomu mjestu gdje se balon nalazi). Međutim, premda se bogatstvo moralnih značajki u društvu teže pronalazi, ispoljava i prevladava, ono ipak na kraju trijumfira, i to solidarnom podrškom drugih balona i letećom ophodnjom Pariza, pridonoseći happy endu i katarzičnoj reakciji publike. Dakle, klasično postavljena opreka između pozitivnoga i negativnoga rješava se u korist prvotnoga, što nesumnjivo osigurava dostatnu pouku i olakšanje uslijed pobjede potlačenih pojedinaca nad svijetom obilježenim ljudskom okrutnošću.

Stoga, uzimajući sve navedene značajke filma u obzir, nipošto ne čudi bezvremena privlačnost ovoga kratkometražnog filma. Govoreći o uopćenim dvojnostima i pobjedom dobra nad zlom, Lamorisseov film dotiče svakoga gledatelja, bez obzira na dob i generacijsku pripadnost, a njegova stilizacijska komponenta uvjetuje dugo sjećanje na brojne filmske scene. U skladu s time, nije teško pojmiti zašto se Crveni balon svrstava u klasike svjetskoga (dječjeg) filma.

Zabranjeno je neovlašteno kopiranje ili distribuiranje dijelova ili cijelog projekta. Projekt podliježe pravima Zakona o autorskim pravima.
Vlasnik autorskih prava je udruga Djeca susreću umjetnost.

Copyright © 2018 Sedmi kontinent

Powered by Protagonist

Koristimo kolačiće (cookies) kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice i omogućili vam bolje korisničko iskustvo