INFORMACIJE ZA SAMOSTALAN RAD

POJMOVNIK

BOJA U FILMU ‒ oblik filmskoga zapisa. Osobina svjetla i dostatno osvijetljena prizora. Boje su određene trima veličinama: tonom ili/i nijansom, svjetlinom te zasićenošću. Boje u filmu mogu biti prirodne, kada odgovaraju tipičnim bojama prizornih predmeta i površina te ambijentalnim izvorima svjetla, a mogu i ciljno ne odgovarati, odnosno biti stilizirane. Vrijednost neke boje ovisi o njezinu odnosu s ostalim elementima filma, prvenstveno onima povezanima s fabulom.

FILMSKA GLAZBA ‒ glazba koja je sastavni dio filmskoga izlaganja. Po izvoru je dijelimo na prizornu ili ambijentalnu glazbu, kojoj je izvor u prikazivanome prizoru, i na neprizornu ili popratnu glazbu, koja ne pripada prizoru, nego je dodana kao pratnja filmskomu prikazivanju. U nijemome filmu popratna se glazba u pravilu izvodila u kinu.

FILMSKI ROD ‒ velik skup filmova sa zajedničkim strukturalnim značajkama koje pogoduju određenomu psihosocijalnom učinku. Rodom se drže igrani, dokumentarni, obrazovni, propagandni, animirani i eksperimentalni film (no oni nisu međusobno isključivi, pa filmovi mogu kombinirati rodnu pripadnost). Kriteriji uključivanja u različite rodove raznovrsni su, no u prvome redu se razvrstavaju prema tome služe li pretežito maštalačkim razradama (odnosno tzv. fikcionalnosti – igrani, animirani i eksperimentalni film) ili im je najvažnije informiranje o stvarno zatečenome stanju stvari u svijetu (odnosno služe li tzv. faktivnosti – dokumentarni i obrazovni film).

IGRANI FILM – filmski rod koji čine filmovi usredotočeni na uobičajeno pripovijedno predočavanje zamišljenih svjetova i zbivanja. Igrani se film posebno scenarijski zamisli, scenografski pripremi i glumački odigra. Osobite podvrste igranoga filma nazivaju se filmskom vrstom ili žanrom. Igrani film dominira svjetskom kinematografijom.

FILMSKA VRSTA ‒ opća oznaka za bilo koji skup filmova povezanih nekim zajedničkim značajkama i/ili podrijetlom. Do vrsta se dolazi razvrstavanjem ili klasifikacijom prema različitim kriterijima. Podvrste igranoga filma nazivaju se žanrovi. Povijesno najistaknutiji žanrovi jesu drama, film strave, komedija, kriminalistički film, melodrama, mjuzikl, pustolovni film, vestern, znanstvenofantastični film. Neke se žanrove međusobno povezuje u viši razred nadžanra (fantastika, akcijski filmovi, filmovi napetosti).

DRAMA  –  igranofilmski  žanr. Filmovi s  junacima zaokupljenima  socijalno-­‐psihološkim problemima. Ovisno o tematskome naglasku razlikujemo socijalnu dramu (u kojoj se junak sukobljava s društvom i društvenim običajima) i psihološku dramu (u kojoj se junak suočava s vlastitim psihičkim previranjima ili najbližom okolinom).

GLUMA ‒ prizorno ostvarenje filmskoga lika pretežito u igranome filmu. Glumac uprizoruje lik vlastitim izgledom, selektivnim ponašanjem kojim dočarava osobnost lika i odgovara prizornoj situaciji te dijalogom. U dominantnoj stilskoj tradiciji gluma se drži realističnom kad se odvija prema obrascima neglumačkoga ponašanja ljudi u odgovarajućim životnim situacijama, a stiliziranom kad se suvislo i razrađeno od njih odstupa.

KADAR ‒ jedinica filmskoga izlaganja, dio filma u kojemu se bez ikakvih promatračkih prekida prati prizorno zbivanje. Kadrovi se u filmskome djelu međusobno razdvajaju montažnim prijelazom.

PLAN ‒ Jedan je od parametara kadra, označava udaljenost snimanja objekta od kamere. Filmska prostorna mjera kojom se iskazuje udaljenost objekta od točke promatranja, kao i zapremljenost platna (ili televizijskoga ekrana) snimanim objektom. Kao kriterij udaljenosti i veličine uzima se čovjek. Prema tome kriteriju razlikujemo ključne planove:

DETALJ – plan u kojemu izrez kadra obuhvaća djelić nekoga predmeta (npr. nečiji nos, pištolj na stolu, itd.). U narativnome filmu najčešće se upotrebljava kao kadar na koji valja obratiti pozornost.

KRUPNI PLAN – filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaća ljudsko lice, odnosno ljudsku glavu. Upućuje na vrlo blisku, intimizirajuću, promatračku udaljenost od ljudi i predmeta.

BLIZU – filmski plan kojemu izrez kadra obuhvaća čovjekovo poprsje.

SREDNJI PLAN – filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaća središnje likove ljudi u cijeloj njihovoj veličini. Često se koristi kao temeljni kadar.

POLUTOTAL – filmski plan u kojemu se promatra dio veće ambijentalne cjeline (jedan dio sobe, dio ulice, dio gradskog trga, dio prepoznatljiva krajolika i sl.). Upućuje na veću promatračku udaljenost.

TOTAL (također DALEKI ili VRLO DALEKI PLAN) – filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaća cjelinu nekoga većeg ambijenta (koncertnu dvoranu, gradski trg, cjelovit krajolik i sl.). Obilježava promatračku udaljenost s koje se mogu opažati samo opće crte promatrana ambijenta, često u opisne svrhe.

Pojmovi su preuzeti i mjestimično prilagođeni iz sljedećih izvora:

• Kragić, Bruno i Gilić, Nikica, ur. (2003.) Filmski leksikon, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža (Hrvoje Turković autor je većine preuzetih članaka)
• Peterlić, Ante (2001.) Osnove teorije filma, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada