Neka objašnjenja korištena u ovome pojmovniku skraćene su inačice i parafraze natuknica Hrvoja Turkovića iz Filmskoga leksikona (ur. Nikica Gilić i Bruno Kragić, 2003.) Preuzeto sa http://film.lzmk.hr/trazilica.aspx

IGRANI FILM – Filmski rod koji čine filmovi usmjereni na uobičajeno pripovjedno predočavanje zamišljenih svjetova i zbivanja. Igrani se film posebno scenarijski zamisli, scenografski pripremi i glumački odigra.

DRAMA – Filmski žanr s glavnim junacima zaokupljenim svojim društveno-psihološkim problemima. Ovisno o tematskome naglasku razlikuju se socijalna drama i psihološka drama.

LIK –  Nositelj radnje. Uglavnom je riječ o ljudima, iako i životinje, roboti, pa i nežive stvari mogu biti lik u filmu. Pojedini lik određen je izgledom, psihološkim obilježjima te društvenom i djelatnom ulogom u zbivanjima. Karakterizacija može biti složena (psihološki razrađena) ili može tek naznačiti tip lika (tipski likovi).

GLUMAC – Osoba koja utjelovljuje (glumi) scenarijski zamišljene likove u filmu (ostvaruje ulogu).

NATURŠČIK – Neprofesionalni glumac koji nerijetko u filmu tumači lik koji izgledom, stasom, ponašanjem ili bojom glasa odgovara njemu samome, pa nije potrebno da naturščik glumi nekoga drugog. Naturščici su nerijetko i likovi koji „glume“ sami sebe, u određenim dramski osmišljenim scenama.

NEOREALIZAM – Stilski pokret u Italiji najizraženiji 1945 – 1950. godine u kojemu se naglašavao gotovo dokumentaristički realizam u igranome filmu: snimanje na lokacijama, korištenje naturščika te bavljenje siromašnim društvenim slojevima. Obilježava ga spora radnja bez bogata zapleta, kao i nastojanje da film u cjelini bude simbol određene društvene situacije. Vodeći redatelji bili su Roberto Rosselini, Vittorio De Sica, Luchino Visconti i Giuseppe De Santis, a utjecaj neorealizma osjeća se i u današnjoj kinematografiji diljem svijeta.

Igor Bezinović