JEŽEVA KUĆA

Predškolski uzrast

Analiza

METODIČKI PRIJEDLOZI ZA OBRADU ANIMIRANOG FILMA JEŽEVA KUĆA


REDATELJICA

EVA CVIJANOVIĆ

(PEPORUČENA DOB 4+)

VRIJEDNOSTI KOJE OSVJEŠĆUJEMO I RAZVIJAMO UZ FILM

Ljubav prema domu, poštivanje sebe i drugoga; plemenitost

PRIPREMILI:

Višnja Vukašinović, filmska kritičarka, profesorica engleskog jezika i komparativne književnosti 
sc. Marina Gabelica, docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Mentor i recenzent:

prof. dr. sc. Vladimira Velički, Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Redatelj: Eva Cvijanović

Scenarij: Eva Cvijanović

Producent: Jelena Popović (NFB), Vanja Andrijević (Bonobostudio)

Izvršni producent: Michael Fukushima, NFB

Glazba: Darko Rundek

Montaža: Eva Cvijanović, Iva Kraljević

Naratori: Rade Šerbedžija (hrvatska verzija), Kenneth Welsh (engleska verzija), France Castel (francuska verzija)

EVA CVIJANOVIĆ (1984) animatorica je i redateljica čiji primarni interes leži u pripovjednom potencijalu prostora i likova. Diplomirala je na Sveučilištu Concordia, te je do sada producirala i režirala nezavisni petominutni film Morska bolest (2013). Izrađivala je setove za lutke i marionete, kao i one u prirodnoj veličini, a radila je i na glazbenim spotovima i kratkim multimedijskim filmovima. Evino široko iskustvo uključuje i rad na dokumentarcima, lutkarskim filmovima, videoigrama i dr. Njezin najnoviji projekt je Ježeva kuća – kratkometražna stop-animacija bazirana na slavnoj poemi Branka Ćopića, u koprodukciji kanadskog Nacionalnog filmskog odbora (NFB) i Bonobostudija.

Filmografija:

Ježeva kuća (2017), Survival of the Fittest (2017), Seasick (2013), The Kiss (2011), Once Upon a Many Time (2011), Play (2008, diplomski film), The Wall (2006, studentski film)

Posebno priznanje, Berlinale 2017; Nagrada za najbolji film, KIKI Međunarodni festival dječjeg filma 2017; Prva nagrada u MIDI SENIOR kategoriji, VAFI; Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih 2017; Nagrada publike, Animafest Zagreb 2017; Posebno priznanje žirija, Animafest Zagreb 2017; Nagrada za najbolju animaciju, Revija Kratki na brzinu 2017; Nagrada publike, Festival mediteranskog filma Split 2017; Posebno priznanje, Festival mediteranskog filma Split 2017; Nagrada za najbolji film u programu za mlade Young Audiences, Annecy International Animation Festival 2017; Nagrada Oktavijan za najbolji animirani film, Dani hrvatskog filma 2017; Nagrada za najbolju glazbu, Dani hrvatskog filma 2017; Nagrada publike, Dani hrvatskog filma 2017; Grand Prix u kategoriji kratkog animiranog filma, Supertoon 2017; Grand Prix u kategoriji kratkog animiranog filma, Kinder Film Fest Kyoto 2017; Posebno priznanje, Guanajuato International Film Festival 2017; Nagrada publike, Animanima – Međunarodni festival animacije 2017 ; Počasno priznanje, Ottawa International Animation Festival 2017

Uvod

Obrazovni materijal uz animirani film Ježeva Kuća

Predmetnim sadržajem želi se učiteljima i djeci podastrijeti obavijesti o filmu, načini obrade teme filma te filmskih izražajnih sredstva pripremljenim aktivnostima i radnim listovima. Metodičke prijedloge za obradu, pripremu i ponavljanje pripremila je docentica Učiteljskog fakulteta, a esej i pojmovnik filmska teoretičarka. Cilj je programa Sedmi kontinent poučiti najmlađe o filmu i filmom. Želja nam je da doživljaj filma bude potpun kako bi djeca bila motivirana za razgovor o filmu i u razredu.

Sažetak filma

 

U raskošnoj šumi živi jež kojemu se ostale životinje dive, ali mu i zavide. No Ježurkina nepokolebljiva odanost svome domu nervira četiri nezasitne zvijeri koje kreću u pohod prema njegovoj kući gdje dolazi do uzbudljivog i bodljikavog obračuna.

Snimljena prema klasičnoj poemi Branka Ćopića, Ježeva kuća je topla i univerzalna priča za mlade i stare koja nas podsjeća da uistinu nema mjesta kao što je dom.

Siže filma


Slavni lovac Ježurka Ježić dobije od lisice Mice pismo kojim ga biranim riječima poziva na ručak što on objeručke prihvaća.

Susret prolazi u ugodnom raspoloženju, oboje uživaju u masnim jelima te Ježurka podiže zdravice svojoj domaćici. Nakon četverosatnog ručka već polako pada noć pa lisica pozove gosta da kod nje prespava što ovaj odlučno odbije. Domaćica je iznenađena te ga laskavim riječima pokušava pridobiti, no on uporno odbija tvrdeći: „Draži je meni moj skromni dom!“.

Nakon što gost otiđe, lisica je zaintrigirana te spekulira kako je njegov dom ipak vjerojatno raskošan kad ga toliko snažno vuče pa odluči kradom slijediti Ježurku na njegovom putu kući kroz mračnu šumu. Lija pritom susreće razne protuhe koje lunjaju šumom – vuka, medu i divlju svinju. Svatko od njih pita liju kuda je krenula tako kasno te joj se nakon toga pridružuje u praćenju ne bi li saznali tajnu Ježurkina ljubljenog doma koji mu je tako mio.

Uskoro svi zajedno stižu pred staru bukovu kladu pod kojom je rupa, a u njoj prostirka od suhog lišća. Ispostavlja se kako je ovo neugledno i skromno mjesto Ježurkina navodna palača. Tri lijina pratitelja neugodno su iznenađena i razljućena ovim otkrićem pa se razgalame vrijeđajući Ježurku i njegov skromni dom dok lija po strani samo mudro šuti.

Jež im odgovara kako mu je njegov rodni prag važniji i miliji od svega, ma koliko god skroman i prost bio, te domeće kako će njih troje lutalica sigurno loše završiti kad su spremni za običan ručak prodati svoj dom. Lija na to zaključuje kako je njen gost u pravu pa pobjegne dok lutalački trojac na kraju sustiže zla kob koju im je Ježurka prorekao.

Esej o filmu

Adaptacija odnosno prenošenja iz jednog medija u drugi posebno je izazovan i nezahvalan zadatak onda kada je predložak već postao općeprihvaćen dio kolektivnog imaginarija. Ježeva kućica kako ju je ispjevao Branko Ćopić, a vizualno osmislio Vilko Gliha Selan obilježila je gotova svako djetinjstvo u posljednjih pola stoljeća na području bivše Jugoslavije te s pravom možemo reći kako nema ni jednog poznatijeg dječjeg domaćeg proizvoda u području umjetnosti, a u novom mileniju taj je proizvod konačno uspješno izvezen i na globalno tržište. Animatorica hrvatskih korijena, s kanadskom adresom, Eva Cvijanović prepoznala je kako se u priči koju je rado slušala u djetinjstvu osim univerzalnosti, maštovitosti i uzbuđenja kriju i velike doze aktualnosti odnosno usklađenosti s našim trenutkom.

No, pred njom je stajao izazov prevladavanja i reinvencije već svima poznatog vizualnog koda kojim je ugledni slikar još davne 1957. godine uobličio poemu Branka Ćopića i tako stvorio najpopularniju domaću slikovnicu. Animatorica se mudro odlučila za potpuno novi vizualni rukopis u čijem joj je osmišljavanju znatno pomogla činjenica kako se odlučila za stop-animaciju lutaka te se tako udaljila od dvodimenzionalnosti Glihinih slikarskih rješenja. Kako bi svijetu što ga stvara dala dozu osobitosti odlučila ga je natopiti dozom western atmosfere čemu je najviše pridonijela fantastična originalna glazba Darka Rundeka u kojoj dominiraju fraze i instrumenti koji asociraju na poetiku vezanu uz taj filmski žanr. Cvijanović je točno prepoznala kako se u brojnim napetim susretima što ih doživljava odvažni Ježurka Ježić krije pregršt dramskog potencijala koji je vješto iskoristila za stvaranje žanrovski postavljene napetosti i uzbuđenja.

A kad je riječ o samom tekstu Ćopićeva basna s poukom o nezamjenjivosti vlastitog doma sačuvana je u ovoj animiranoj adaptaciji u potpunosti bez da se i u najmanjoj mjeri interveniralo u predložak. Kako bi se sačuvao efekt pričanja priče autorica se odlučila da sve govori jedan te isti glas baš kao što to biva kada roditelj čita djetetu priču pred spavanje. Kako je film nastao u međunarodnoj koprodukciji Kanade i Hrvatske postoje tri službene verzije naracije – hrvatsku izvodi Rade Šerbedžija, englesku Kenneth Welsh, a francusku France Castel.

U svakoj je verziji glumac tako imao zadatak utjeloviti i samog junka koji je vedar i pozitivan, ali i njemu suprotne likove vuka, medvjeda i divlju svinju kao i zavodnički lik lukave lije. Kako to u basni obično biva svatko od njih naglašeno i nedvosmisleno utjelovljuje određene ljudske osobine kako bi se dijete moglo jednostavno orijentirati u pronicanju vrijednosti koje treba njegovati kao i onih koje nisu poželjne i kojih se treba što prije riješiti. Tako od Ježurke možemo naučiti kako je ugodno biti galantan i pristojan te kako je na prijetnje najbolje odgovoriti ignoriranjem ostajući dosljedan i vjeran vlastitim vrijednostima svim provokacijama unatoč, dok na primjeru trojice šumskih protuha učimo o pogubnosti svekolikog potucanja bez njegovanja vlastitih korijena. Lija ostaje za basnu tipičan lik lukavice koja služi kao svojevrsni katalizator radnje te nije nužno ni negativno ni pozitivno postavljena.

Za kraj se valja dotaknuti i izrazite suvremenosti i aktualnosti ove više od pola stoljeća stare priče koju ćemo danas nužno osjetiti kao rezonantnu u odnosu na globalnu izbjegličku krizu zbog koje deseci tisuća ljudi svakodnevno gube svoj dom. I njihov brlog poput Ježurkinog sigurno nije raskošan i odveć udoban, ali im je sigurno najmiliji na svijetu. Ovo nadahnuto čitanje Ćopićeva besmrtnog klasika osim vrijednostima njegovanja svog doma, može poslužiti i kao dobrodošao podsjetnik kako danas bez doma ostaju djeca diljem svijeta pogođena nepravdom koju bi teško racionalizirao i najbolji basnopisac. “Prije nego me odvedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srcu još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se”, zapisao je jednom Branko Ćopić koji bez sumnje spada među njih i po svom talentu, ali i po neiskorjenjivom humanizmu.

Višnja Vukašinović

Zabranjeno je neovlašteno kopiranje ili distribuiranje dijelova ili cijelog projekta. Projekt podliježe pravima Zakona o autorskim pravima.
Vlasnik autorskih prava je udruga Djeca susreću umjetnost.

Copyright © 2018 Sedmi kontinent

Powered by Protagonist