BOJA U FILMU: oblik filmskog zapisa. Osobina svjetla i dostatno osvijetljenog prizora. Boje su određene trima veličinama: tonom ili/i nijansom, svjetloćom te zasićenošću. Boje u filmu mogu biti prirodne, kada odgovaraju tipičnim bojama prizornih predmeta i površina te ambijentalnim izvorima svjetla, a mogu i ciljno ne odgovarati, odnosno biti stilizirane. Vrijednost neke boje ovisi o njenom odnosu s ostalim elementima filma, prvenstveno u vezi s fabulom.

FILMSKA GLAZBA: glazba koja je sastavni dio filmskog izlaganja. Razlikuje se po izvoru, na prizornu ili ambijentalnu glazbu, kojoj je izvor u prikazivanome prizoru, i na neprizornu ili popratnu glazbu, koja ne pripada prizoru nego je dodana kao pratnja filmskom prikazivanju. U nijemom filmu popratna se glazba u pravilu izvodila u kinu.

FILMSKI ROD: velik skup filmova sa zajedničkim strukturalnim značajkama koje pogoduju određenom psihosocijalnom učinku. Rodom se drže igrani, dokumentarni, obrazovni, propagandni, animirani i eksperimentalni film (no oni nisu međusobno isključivi pa filmovi mogu kombinirati rodnu pripadnost). Kriteriji uključivanja u različite rodove raznovrsni su, no u prvom redu se razvrstavaju prema tome služe li pretežito maštalačkim razradama (odnosno tzv. fikcionalnosti – igrani, animirani i eksperimentalni. film) ili im je najvažnije informiranje o stvarno zatečenom stanju stvari u svijetu (odnosno služe li tzv. faktivnosti – dokumentarni i obrazovni film).

• igrani film – filmski rod koji čine filmovi usredotočeni na uobičajeno pripovjedno predočavanje zamišljenih svjetova i zbivanja. Igrani se film posebno scenarijski zamisli, scenografski pripremi i glumački odigra. Osobite podvrste igr. filma nazivaju se filmskom vrstom ili žanrom. Igrani film dominira svjetskom kinematografijom.

FILMSKA VRSTA: opća oznaka za bilo koji skup filmova povezanih nekim zajedničkim značajkama i/ili podrijetlom. Do vrsta se dolazi razvrstavanjem ili klasifikacijom prema različitim kriterijima. Podvrste igranog filma nazivaju se žanrovi. Povijesno najistaknutiji žanrovi jesu: drama, film strave, komedija, kriminalistički film, melodrama, mjuzikl, pustolovni film, vestern, znanstvenofantastični film. Neke se žanrove međusobno povezuje u viši razred nadžanra (fantastika, akcijski filmovi, filmovi napetosti).

• drama – igranofilmski žanr; filmovi s junacima zaokupljenim socijalnopsihološkim problemima. Ovisno o tematskom naglasku razlikujemo socijalnu dramu (u kojoj se junak sukobljava s društvom i društvenim običajima) i psihološku dramu (u kojoj se junak suočava s vlastitim psihičkim previranjima ili najbližom okolinom).

GLUMA: prizorno ostvarenje filmskog lika pretežito u igranom filmu. Glumac uprizoruje lik vlastitim izgledom, selektivnim ponašanjem kojim dočarava osobnost lika i odgovara prizornoj situaciji, te dijalogom. U dominantnoj stilskoj tradiciji, gluma se drži realističnom kad se odvija prema obrascima neglumačkog ponašanja ljudi u odgovarajućim životnim situacijama, a stiliziranom kad se suvislo i razrađeno od njih odstupa.

KADAR: jedinica filmskog izlaganja, dio filma u kojemu se bez ikakvih promatračkih prekida prati prizorno zbivanje. Kadrovi se u filmskom djelu međusobno razdvajaju montažnim prijelazom.

PLAN: jedan od parametara kadra, označava udaljenost snimanog objekta od kamere; filmska prostorna mjera kojom se iskazuje udaljenost objekta od točke promatranja, kao i zapremljenost platna (ili televizijskog ekrana) snimanim objektom. Kao kriterij udaljenosti i veličine uzima se čovjek. Prema tome kriteriju razlikujemo ključne planove:

• detalj – plan u kojem izrez kadra obuhvaća djelić nekog predmeta (npr. nečiji nos, pištolj na stolu, itd.). U narativnom filmu se najčešće upotrebljava kao kadar na koji valja obratiti pozornost.
• krupni plan – filmski plan u kojem izrez kadra obuhvaća ljudsko lice, odnosno ljudsku glavu. Upućuje na vrlo blisku, intimizirajuću, promatračku udaljenost od ljudi i predmeta.
• blizu – filmski plan kojemu izrez kadra obuhvaća čovjekovo poprsje.
• srednji plan – filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaća središnje likove ljudi u cijeloj njihovoj veličini. Često se koristi kao temeljni kadar.
• polutotal –- filmski plan u kojemu se promatra dio veće ambijentalne cjeline (jedan dio sobe, dio ulice, dio gradskog trga, dio prepoznatljiva krajolika i sl.). Upućuje na veću promatračku udaljenost.
• total (također: daleki ili vrlo daleki plan) – filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaća cjelinu nekoga većeg ambijenta (koncertnu dvoranu, gradski trg, cjelovit krajolik i sl.). Obilježava promatračku udaljenost s koje se mogu opažati samo opće crte promatrana ambijenta, često u opisne svrhe.

Karla Lončar

Pojmovi su preuzeti i mjestimično prilagođeni iz sljedećih izvora:

Kragić, Bruno i Gilić (ur.), Nikica, 2003, Filmski leksikon, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža / autor upotrebljenih članaka mahom je Hrvoje Turković.

Peterlić, Ante, 2001, Osnove teorije filma, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada