MALIŠAN

1. i 2. razred O.Š.

Analiza

METODIČKI PRIJEDLOZI ZA OBRADU IGRANOG FILMA MALIŠAN

 

REDATELJ CHARLIE CHAPLIN  

(PREPORUČENA DOB 7+)

VRIJEDNOSTI KOJE OSVJEŠĆUJEMO I RAZVIJAMO UZ FILM:

odabrati radost u životu – razvijati odnose – komunicirati 
– nositi se s gubitkom

Gost glumac:

Dražen Šivak, profesionalan glumac

Pripremili:

sc. Marina Gabelica, Učiteljski fakultet 
Igor Bezinović, prof. filozofije i sociologije, redatelj

Mentor i recenzent:

prof.  Krešimir  Mikić, Učiteljski  fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Redatelj: Charles Chaplin

Scenarij: Charles Chaplin

Producenti: Charles Chaplin

Glazba: Charles Chaplin

Montaža: Charles Chaplin

Glumci: Charlie Chaplin – Skitnica / Edna Purviance – Majka  / Jackie Coogan – Mališan  / Tom Wilson – Policajac

CHARLIE CHAPLIN (CHARLES CHAPLIN), britansko – američki glumac, redatelj, scenarist i producent (London, 1889 – Corsier-­‐sur-­‐Vevey, Švicarska, 1977).

Iz obitelji siromašnih zabavljača, od 1897. nastupao u vodvilju, a od 1906. član trupe F. Karnoa s kojom 1912. nastupa u SAD-­‐u. Na poziv M. Sennetta 1914. prelazi na film i iste godine počinje i režirati. Napustivši Sennetta, 1915. prelazi u studio Essanay te u potpunosti definira ikonografski prepoznatljiv (iznošeni frak, polucilindar, štap, brčići) lik skitnice (The Tramp) kojega tumači sve do 1940. stekavši iznimnu svjetsku popularnost.

Od filma Skitnica (1915), prvog u kojeg unosi elemente patosa, odnosno tragikomedije, snima dramaturški sve koherentnije (kratkometražne) filmove, s povezanijim nizanjem gegova, detaljnijom razradom komičnih situacija i produbljivanjem farsičnih motiva intimizmom i sve naglašenijom sociološkom kritičnošću: Grof (1916), Pozornik (1916), Zalagaonica (1916), Mirna ulica (1917), Toplice (1917), Pustolov (1917), Useljenik (1917).

Godine 1917. osniva vlastiti studio, a 1919. suosnivač je tvrtke United Artists. Nakon još nekoliko kratkometražnih komedija (Pasji život i O desno rame iz 1918. te Sunčana strana iz 1919.), režira svoj prvi cjelovečernji film, komercijalno iznimno uspješnu sentimentalnu komediju u kojoj se skitnica brine o napuštenu dječaku – Mališan (1921). Melodrama Parižanka (1923), o provincijalki u Parizu i bez lika skitnice, njegov je prvi komercijalni neuspjeh, iako je dokaz redateljske vještine u uporabi elipse i simbola, dok Potjerom za zlatom strukturno najpotpunije produbljuje lik skitnice kao i obrasce slapsticka dosegavši ujedno vrhunac popularnosti. U daljnjim djelima, Cirkus (poseban Oscar) i Svjetla velegrada, naglašava melodramatične elemente i temeljnu osamljenost protagonista, dok su Moderna vremena vrhunac njegovih težnji prema sociološkoj satiri i kritici (po dijelu kritike »s lumpenproleterskih stajališta«).

Njegov prvi potpuno zvučni film (Svjetla velegrada i Moderna vremena sadržavali su tek glazbu, šumove, malo karikiranoga dijaloga, a potonji i jednu pjesmu). Veliki diktator politička je parodija u kojoj posljednji put tumači skitnicu, a uporedo s njim i parodični lik diktatora Hinkela (aluziju na Hitlera).

Po izbijanju II. svjetskog rata aktivno zagovara američku pomoć SSSR-­‐u, potom je u središtu nekoliko skandala (ljubavne afere, tužba za očinstvo, brak  sa znatno mlađom Oonom O’Neill, kćeri dramatičara E. O’Neilla). U SAD-­‐u još režira crnohumornog Gospodina Verdouxa u kojemu tumači parodični lik višestrukog ubojice žena i patetičnu komediju Svjetla pozornice (1952) gdje glumi ostarjela klauna (s aluzijama na vlastite glumačke početke u vodvilju). Napadan od dijela javnosti kao komunistički simpatizer, 1952. napušta SAD i nastanjuje se u Švicarskoj. U britanskim studijima snima još dva filma, protuameričku satiru Kralj u New Yorku (1957) i romantičnu komediju Grofica iz Hong Konga (1967), svoj jedini film u boji (u kojemu se pojavljuje tek kao sitni epizodist u jednoj sceni).

Godine 1972. nagrađen je posebnim Oscarom za ukupan doprinos filmu, a 1975. dodijeljena mu je viteška titula (Sir). Jedan od najistaknutijih filmskih autora uopće, podređivao je mizanscenu i vizualnu sastavnicu dinamici zbivanja u prizoru (kao majstor slojevite razrade gega) koja najčešće proizlazi iz njegove glume zasnovane na iznimnim sposobnostima mimike, gestikulacije i akrobatskih pokreta. U tom je smislu i tvorac vjerojatno najpopularnijeg lika u povijesti filma, čije je značajke majstorski dočaravao i razrađivao kroz niz suprotnosti (u razdoblju 1915–1940) – između sentimentalnosti i ravnodušnosti, kukavičluka i odvažnosti, sreće i očaja, inherentne plemenitosti i povremenih provala zloće, odnosno idealističkih i dijaboličnih poriva što će, na simboličkoj razini, razotkriti u svojim kasnijim filmovima i kada prestane glumiti isti lik (Veliki diktator, Gospodin Verdoux, Svjetla pozornice, Kralj u New Yorku).

Očitujući temeljnu zaokupljenost oslikavanjem društvenih nedostataka, njegovo je stvaralaštvo ocjenjivano kao »svojevrsna monumentalna sociološka parodija« (A. Bazin), filmska slika čovjekova otuđenja u industrijskom društvu i kritika društvenih mitova o ekonomskom boljitku, klasnoj solidarnosti, sveobuhvatnom moralu, a sam je Chaplin kao autor nazivan nekonformistom, romantikom, sentimentalnim socijalistom ili anarhistom, predstavnikom lumpenproleterske ideologije i liberalnim humanistom, što svjedoči o širini njegove recepcije.

Godine 1964. objavio je autobiografiju (Moja autobiografija).

Mališan  je Chaplinov  prvi dugometražni  film. U ovom filmu  su prvi put spojeni žanrovi komedije i drame, što najavljuje i rečenica na samom početku filma: “Film sa osmijehom i možda pokojom suzom”. Zahvaljujući ovom filmu, Jackie Coogan (Mališan) je ušao u povijest kao prva filmska dječja zvijezda.

Chaplin je kroz film, između ostalog, prikazivao i siromaštvo i okrutnost vlastitog odrastanja u Londonu. Kada je film bio snimljen, Chaplin je bio u razvodu sa svojom prvom ženom. Kako bi izvukao film iz brakorazvodne parnice, zajedno sa svojim suradnicima je pobjegao u Salt Lake City (Utah), navodno s filmskim trakama upakiranim u limenke za kavu, gdje su montirali flim u hotelskoj sobi. Usput je iz druge savezne države ispregovarao i veći honorar te puno bolje uvjete s distributerima filma.

Omjer snimljenog i montiranog materijala za ovaj film je 53:1, što je puno više nego za ijedan Chaplinov film. 1971., 50 godina nakon premijere, Chaplin je premontirao film i skladao novu glazbu. Glavna tema Chaplinove glazbe bazirana je na temi 6. simfonije Petra IlijičaČajkovskog. 2011. Kongresna knjižnica SAD-a odabrala je film Mališan za čuvanje u Nacionalnoj filmskoj arhivi kao “kulturno, povijesno i estetski značajan film”.

Uvod

Obrazovni materijal uz igrani film Mališan

Predmetnim sadržajem žele se nastavnicima podastrijeti informacije o filmu, načini obrade teme filma te filmskih izražajnih sredstva kroz razne aktivnosti uz podršku već pripremljenih radnih listova. Metodičke prijedloge za obradu, pripremu i ponavljanje pripremila je magistrica znanosti, a esej i pojmovnik redatelj. 

 

Sažetak filma

Majka rađa u bolnici za siromašne, ne može se sama brinuti za dijete te ostavlja novorođenče u luksuznom automobilu ispred bogate kuće s porukom da se brinu o djetetu. Međutim, automobil biva ukraden, a kradljivci ostavljaju novorođenče na ulici u siromašnoj četvrtigdje ga pronalazi Skitnica. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da ga se riješi, Skitnica ga dovede u svoj dom i usvaja. 5 godina kasnije, Skitnica i Mališan (John) zarađuju radeći nepodopštine i iskorištavajući nevine ljude, često upadajući u probleme sa predstavnicima zakona.

U međuvremenu je Johnova majka postala velika zvijezda koja nikada nije zaboravila svoje dijete te je zbog toga, unatoč slavi, nesretna i bavi se pomaganjem siromašnoj djeci. Nakon što dječja ulična tučnjava eskalira u veći sukob, a John se razboli, doktor, policajac i socijalni radnik pokušavaju uzeti Mališana Skitnici. Oni im uspješno pobjegnu i skriju se u prenoćište. Nakon organizirane portage dijete ipak završava kod svoje majke, a Skitnica proživljava agoniju. Na kraju filma majka poziva Skitnicu da im se pridruži u njihovoj kući.

Siže filma

Majka ostavlja tek rođeno dijete na stražnjem sjedištu automobila nepoznatog vlasnika te uz dijete stavlja poruku kojom moli nalaznika djeteta da se brine o njemu. Dva lopova kradu automobil ne znajući da je dijete u njemu. Dijete ostavljaju u siromašnoj gradskoj četvrti, gdje ga pronalazi Skitnica (Charlie Chaplin), koji se nakon nećkanja odlučuje brinuti o njemu.

Nakon pet godina, dječak John i Skitnica surađuju u sitnim zločinima i imaju odnos sina i oca. John namjerno razbija stakla na prozorima koje Skitnica, kao staklar, zatim dolazi popravljati. U međuvremenu majka postaje bogata i slavna te se bavi dobrotvornim radom za siromašne. Pritom čak sreće Johna, ali ga, naravno, ne prepoznaje. Dječak se razboli, a kada liječnik dođe u vizitu shvaća da Skitnica nije njegov otac. Doktor prijavljuje Skitnicu te mu zaposlenici iz sirotišta dolaze oduzeti Johna. Nakon tučnjave i potjere, Skitinica i John se skrivaju u prenoćištu. Majci u međuvremenu liječnik pokaže poruku koju je napisala prije pet godina kada je ostavljala dijete, iz čega ona shvaća da je John njezin sin.

Voditelj prenoćišta saznaje da je raspisana nagrada za pronalazak Johna te ga odlučuje predati policiji. Skitinica se budi i ne pronalazi dječaka. Zaspe ispred svojega ulaza te sanja dug san u kojem se javljaju likovi iz njegova života, svi s anđeoskim krilima. Policajac ga budi i vodi do majke i Johna u bogatu kuću. John i Skitnica su oduševljeni što su se opet našli, a majka poziva Skitnicu u kuću.

Esej o filmu

Valja imati na umu da će projekcija filma, Mališan, mnogim učenicima biti prvo iskustvo gledanja nijemog filma u životu pa možda i prvo iskustvo gledanja crno-bijelog filma uopće. Također valja imati na umu da će, nažalost, mnogima to biti i zadnje takvo iskustvo. Danas je audiovizualna kultura, naime, bitno drugačija no u Chaplinovo vrijeme pa možemo reći da je uživanje u nijemome filmu danas rezervirano za specifične društvene skupine, filmofile i istraživače povijesti filma.

Međutim, još jedna je društvena skupina u stanju “punim plućima” uživati u nijemim filmovima, a to su djeca. Zašto? Zato što nijemi film, spram suvremenog dječjeg (igranog ili animiniranog) filma, ima ono što slikovnica ima spram romana ili uspavanka spram simfonije. Slikovnicu, uspavanku i slapstick komediju, naime, odlikuje vrlina koju djeca osobito cijene, a to je jednostavnost. Kako djeca budu sazrijevala, kako budu otkrivala audiovizualno atraktivnije filmove, složenije priče i sofisticiranije likove, tako će i mijenjati i svoje kriterije i ukuse. Upravo je zato razdoblje trećeg i četvrtog razreda osnovne škole pravo vrijeme za odlazak na projekciju nijemoga filma.

U ovoj priči imamo najjednostavniju moguću fabulu i likove tipskih karaktera: skitnicu, dječaka, majku, policajca, doktora, zlikovca… Pritom navedene likove glume izrazito prepoznatljivi glumci, prenaglašenih pokreta i jednostavnih kostima. Podjela na pozitivce i negativce je više nego očita, pri čemu posebni šarm priči daje činjenica da su pozitivni likovi oni koji krše zakon, dok su negativci pripadnici snaga reda, što je karakteristično za Chaplinovo, i inače socijalno osjetljivo, stvaralaštvo. Što se zvuka tiče, svodi se isključivo na izvanscensku glazbenu pratnju koja atmosferski prati sliku. Glazbu je komponirao sam Chaplin 1971. godine, kada je i premontirao film čak pedeset godina nakon njegova nastanka.

Kao poseban kuriozitet ovoga filma valja navesti jednu od završnih scena, scenu sna. Naglašavanje veze filma i snova bila je osobito atraktivna upravo tijekom dvadesetih godina, ali u posve drugom kulturnom krugu, onom francuskih nadrealista. Chaplin, međutim, već na samom početku dvadesetih odlučuje film privesti kraju scenom koja se fabularno nipočemu ne uklapa u ostatak radnje, osim što se u njoj pojavljuje mnogo likova iz Skitničinog života (koje smo ranije viđali u filmu), ovaj put u ulogama anđela. Taj petominutni intermezzo, koji funkcionira i kao zaseban kratki film, svakako je Chaplinova scenarističko – režijska inovacija koja također svjedoči o činjenici da nijemi film nije svodiv samo na žanr slapsticka.

Zanemarimo li značaj glazbe i natpisa (telopa) za pričanje priče, nijemi film je osobito važan za osvještavanje činjenice da se u svakome filmu ogroman broj informacija i emocija može prenijeti bez riječi, uz pomoć glume i režijskog raskadriravanja. Iako je djeci i na intutivnoj razini jasno da se priču može pričati i bez riječi (svi znaju za pantomimu), nijemi film može biti dodatni poticaj za razradu ideju vizualnog pripovijedanja.

Prvi Chaplinov dugometražni film bio je vrlo popularan među publikom nakon premijere 1921. godine. Pa, iako znamo da nijemi film danas ne može rušiti rekorde na kino blagajnama, valja istaknuti da je Chaplinov Mališan odolio zubu vremena, a tragikomična priča o legendarnom paru Skitinica – dječak odavno je postala dijelom opće kulture. Glumac Jackie Coogan proslavio se kao dječji glumac, a kasnije i kao ujak Fester u legendarnoj seriji Obitelj Adams, dok je Charlie Chaplin nakon Mališana režirao još deset, što nijemih, što zvučnih, filmova.

IGOR BEZINOVIĆ

Zabranjeno je neovlašteno kopiranje ili distribuiranje dijelova ili cijelog projekta. Projekt podliježe pravima Zakona o autorskim pravima.
Vlasnik autorskih prava je udruga Djeca susreću umjetnost.

Copyright © 2018 Sedmi kontinent

Powered by Protagonist

Koristimo kolačiće (cookies) kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice i omogućili vam bolje korisničko iskustvo