Jedan od najtežih izazova što ih pred nas stavlja život svakako je bolest. Ne postoji nikakvo logično objašnjenje zašto jedni obolijevaju, a drugi ne, odnosno zašto jedni moraju proći kroz golgotu što je čovjeku donosi gubitak zdravlja. No, u izazovima se često krije i prilika da saznamo koliko smo zapravo jaki i da otkrijemo da se u svakome od nas krije i čudesna snaga što nam je daju nada, ljubav i požrtvovnost. S takvom situacijom suočava se i junak francuskog animiranog filma Phantom Boy, jedanaestogodišnji Leo koji je teško bolestan – izgubio je kosu, omršavio i sada prima terapiju zbog koje je u bolnici odvojen od svoje obitelji.  No, njegova će mu teška bolest donijeti neočekivani dar. Otkada se razbolio Leo može napustiti svoje fizičko tijelo i kao fantom lebdjeti gradom te čak prolaziti kroz zidove i druge materijalne prepreke.

Provodeći dane u bolnici dječak se sprijatelji s policajcem Alexom kojem će sa svojim čudesnim moćima pomoći riješiti izuzetno tešku situaciju koja vlada u New Yorku. Naime, grad je pod prijetnjom opakog zlikovca poznatog kao Čovjek sa slomljenim licem koji posjeduje pogubni kompjuterski virus za kojeg tvrdi da će ga upotrijebiti ukoliko mu se do ponoći ne isporuči jedna milijarda dolara. Dakle, poput klasičnog super-junaka, naš Leo ima samo 24 sata da spasi svijet kao i super-moć koje će mu u tome pomoći. U tom smislu zaplet filma postavljen je klasično žanrovski kao napeti akcijski triler u kojem stalno strepimo nad sudbinom svijeta i glavnog junaka u napetoj borbi sa zlikovcima, ali i vremenom.

Film je nastao u slavnom francuskom studiju za animirani film Folimage, a njegovi autori Jean-Loup Felicioli i Alain Gagnol za svoj su prethodni film Mačak u Parizu (A Cat in Paris, 2010.) bili nominirani za Oscara. Ovaj nadahnuti autorski dvojac u Phantom Boyu opet koriste poznati grad i njegove mitske vizure kao ključan vizualni element filma kao i strukturu kriminalističkog žanra. Ovaj put grad nije Pariz, već New York koji je prethodno ovjekovječen u pregršt filmskih klasika. Ovu činjenicu autori koriste na kreativan način pa u animiranom mediju parafraziraju prizore iz poznatih njujorških filmova, na primjer one iz Annie Hall i Manhattan Woodyja Allena. Uz to obilno se koriste ikonografijom film noira pa se kao lokacija pojavljuje gradska luka, zlikovci nose mantile i šešire kakve su svojedobno popularnim učinili likovi hard-bolied kriminalističkih filmova. Priliku za inventivno korištenje filmske boje i glazbe daju napeti noćni prizori u koje spada i kulminacija filma u kojoj se na upečatljiv način koristi spoj kompjuterske animacije i one klasične crtežne.

Jedna od najvećih vrijednosti filma svakako je ona likovna jer su junaci nacrtani izrazito upečatljivo i često s asimetričnim detaljima (na primjer nejednake oči) što im daje posebnu draž čineći ih na neki način još realnijim. U kreiranju upečatljivog zlikovca autorski je dvojac pak posegnuo u povijest umjetnosti, preciznije kubizam i Picassova remek-djela pa je vizualno atraktivan Čovjek sa slomljenim licem nacrtan  tako da nalikuje figuri s nekog od kubističkih platana velikog majstora. Njegovo će kompleksno lice koje skriva mračnu tajna u konačnici ostati nepomično pred hrabrošću i požrtvovnošću jednog jednostavnog dječaka. Jer, Phantom Boy nije tek još jedna priča o spašavanju svijeta, već poruka svoj djeci da i u najtežim trenucima pronađu snagu za borbu i život baš kako je to učinio neustrašivi Leo koji nije pobijedio samo zločinca, već i zloćudnu bolest.

VIŠNJA VUKAŠINOVIĆ