Objašnjenja korištena u ovome pojmovniku skraćene su verzije i parafraze natuknica Hrvoja Turkovića iz Filmskoga leksikona (ur. Nikica Gilić i Bruno Kragić, 2003.), film.lzmk.hr

ANIMIRANI FILM – filmski rod u kojem se animacijom “stvara” pokret. U njemu se dojam kretanja ne dobiva snimanjem prizora u pokretu, nego se pokret dobiva pojedinačnim snimanjem (»sličica po sličicu«) posebno pripremljenih faznih promjena statične situacije.

ADAPTACIJA – preradba bilo kojeg književnog djela za film. Pri adaptaciji književno (ili kazališno) djelo prilagođuje se filmskim mogućnostima i redateljevoj predodžbi o tome koja doživljajna djelovanja književnog djela imaju prednost pri prijenosu u film. Utoliko je adaptacija uvijek i svojevrsno »tumačenje« izvornoga književnog djela.

BAJKA – filmski žanr koji čine filmovi koji u pravilu adaptiraju književne bajke ili nastaju po njihovu uzoru. Javlja se pretežito u sklopu dječjeg igranog i animiranog filma, a najčešće je riječ o fantastici zasnovanoj na prikazu nemogućega ili nepostojećega kao potpuno nezačudnoga.

FILMSKA GLAZBA – glazba koja je sastavni dio filmskog izlaganja. Razlikuje se, po izvoru, na prizornu ili ambijentalnu glazbu (kojoj je izvor u sceni koju gledamo, npr. vidimo pjevača ili svirača) i na neprizornu ili popratnu glazbu (koja ne pripada prizoru nego je dodana kao pratnja filmu). U nijemom filmu popratna se glazba u pravilu izvodila u kinu.

LIK (GLAVNI I SPOREDNI) – lik je djelatno biće koje biva u svijetu prikazanom u filmu i nositelj je radnje. Prevladavajuće je riječ o ljudima, iako i antropomorfne životinje, roboti, pa i nežive stvari mogu biti lik u filmu. Glavne i sporedne likove razlikuje učestalost njihovog pojavljivanja te njihova važnost za radnju filma.                                                   

Igor Bezinović