POJMOVNIK

Objašnjenja korištena u ovome pojmovniku skraćene su inačice i parafraze natuknica Hrvoja Turkovića iz Filmskoga leksikona, ur. Nikica Gilić i Bruno Kragić, 2003., koji je dostupan na sljedećoj poveznici: http://film.lzmk.hr/trazilica.aspx.

BOJA U FILMU – riječ je o obliku filmskoga zapisa. Osobina svjetla i dostatno osvijetljena prizora. Boje su određene trima veličinama: tonom i/ili nijansom, svjetlinom i zasićenošću. Boje u filmu mogu biti prirodne, kada odgovaraju tipičnim bojama prizornih predmeta i površina te ambijentalnim izvorima svjetla, a mogu i ciljno ne odgovarati, odnosno biti stilizirane. Vrijednost pojedine boje ovisi o njezinu odnosu s ostalim elementima filma, prvenstveno onima povezanima s fabulom.

FILMSKA GLAZBA – glazba koja je sastavni dio filmskoga izlaganja. Po izvoru se dijeli na prizornu ili ambijentalnu glazbu, kojoj je izvor u prikazivanome prizoru, i na neprizornu ili popratnu glazbu, koja ne pripada prizoru, nego je dodana kao pratnja filmskomu prikazivanju. U nijemome filmu popratna se glazba u pravilu izvodila u kinu.

FILMSKI ROD – velik skup filmova sa zajedničkim strukturalnim značajkama koje pogoduju određenomu psihosocijalnom učinku. Rodom se drže igrani, dokumentarni, obrazovni, propagandni, animirani i eksperimentalni film (no oni nisu međusobno isključivi, pa filmovi mogu kombinirati rodnu pripadnost). Kriteriji uključivanja u različite rodove raznovrsni su, no u prvome redu razvrstavaju se prema tome služe li pretežito maštalačkim razradama, odnosno tzv. fikcionalnosti (igrani, animirani i eksperimentalni film) ili im je najvažnije informiranje o stvarno zatečenome stanju stvari u svijetu, odnosno služe li tzv. faktivnosti (dokumentarni i obrazovni film).

ANIMIRANI FILM – filmski rod u kojemu se animacijom “stvara” pokret. U njemu se dojam kretanja ne dobiva snimanjem prizora u pokretu, nego se pokret dobiva pojedinačnim snimanjem (»sličica po sličicu«) posebno pripremljenih faznih promjena statične situacije.

ADAPTACIJA – preradba bilo kojega književnog djela za film. Pri adaptaciji književno (ili kazališno) djelo prilagođuje se filmskim mogućnostima i redateljevoj predodžbi o tome koja doživljajna djelovanja književnoga djela imaju prednost pri prijenosu u film. Zbog toga je adaptacija uvijek i svojevrsno »tumačenje« izvornoga književnog djela.

SINKRONIZACIJA – naknadna sinkronizacija (također nahsinkronizacija) tehnički je postupak obrade filma, naknadno studijsko zvučno snimanje glumačkih dijaloga i šumova u sinkronitetu s izvorima zvuka u slici filma.

VALENTINA LISAK