O nastanku filma
Tri razbojnika prva su knjiga svjetski poznatoga njemačkog umjetnika Tomija Ungerera (1931), po kojoj je snimljen cjelovečernji film. Njemački producent Stephen Schesch (1967) dugo je sanjao o tome da će snimiti film prema priči Tri razbojnika. Trebalo je proći više godina da bi od Ungerera i švicarskoga izdavača Diogenesa, vlasnika prava za njemačko izdanje knjige, dobio dozvolu za snimanje. Bio je to dugotrajan proces zbližavanja i pridobljavanja povjerenja, koji je počeo još 1997. godine. Jedna od ključnih tema pregovora bila je kako će na osnovi male knjižice snimiti cjelovečernji film. Ungerera je brinulo da će se nakon širenja izgubiti originalna priča Tri razbojnika, pa se sa Scheschom više puta susretao kako bi razmijenili ideje i iz slikovnice izdvojili ključne elemente: s jedne strane, to su tri razbojnika (strašni, a ujedno ugodni i smiješni, koji predstavljaju svojevrsno ˝trojedinstvo˝, ali su i različiti likovi) te mala nedužna i vrijedna sirotica, koja njihov život potpuno promijeni; s druge strane, imamo ˝staru tetu čudakinju˝, koja je u knjizi spomenuta samo u tri riječi. Iz te osnove Schesch i Ungerer izgradili su nastavak priče obogativši je tipično ungererskim elementima: zlobni uče od dobrih, u priči je puno crtanja, kreativnosti, muziciranja i učenja, nailazimo na mnogobrojne duhovite i apsurdne sitnice, način priče je lakonski. Budući da je i sam Ungerer mnogo pridonio tomu kreativnom procesu, bio je siguran da će film biti snimljen u njegovu stilu.
Kako o nastanku filma više nije bilo dvojbe, Schesch je s kolegama producentima, Stefanom Arndtom i Davidom Groenewoldom, osnovao produkcijsku kuću Animation X. Njihov cilj bilo je stvaranje zahtijevnih i kvalitetnih filmova, koje će odlikovati jasan umjetnički rukopis, ali da budu zanimljivi međunarodnoj publici; pritom im uzor nisu bili američki već francuski animirani filmovi, npr. Proročanstvo žaba i Trojke iz Bellevilla. Tri razbojnika bila su idealna za prvu produkciju kuće Animation X. Scenaristi Bettine von Borries i Achim von Borries izradili su prijedlog scenarija, iskusni tvorac animiranih filmova Hayo Freitag se, u uskoj suradnji s Ugererom, primio pripreme likova i podloge iz knjige za animaciju na velikome platnu. Kada su pripreme za film završene i kada je prikupljen budžet, producenti su Freitaga zamolili da preuzme još i režiju filma.
Glavna ideja tijekom izrade filma bila je da se u film prenese grafički, narativni, moralno-filozofski koncept Ungererove slikovnice, odnosno da ne nastane banalan, plitak dječji film, već višeslojna, vizualno izražajna i odlično ispričana filmska priča. U skladu s tom idejom tvorci su se odlučili za klasičnu, ručno izrađenu 2D animaciju, pa su, suprotno uobičajenoj praksi, izradu prepustili mnogobrojnim slobodnim umjetnicima iz Hamburga, Berlina i Stuttgarta, a za njihovu umjetničku i logističku koordinaciju brinuo se režiser Freiteg.
U ovome je filmu glazba neobično važna. Njegovi tvorci tražili su pravu razbojničku glazbu, pa se često spominjala sintagma Tom Waits za djecu. Oko projekta okupili su razne grupe i umjetnike, a na kraju su se odlučili za pjesmu njemačke grupe Bananafishbones, koja odlično odgovara atmosferi filma te kao razbojnička glazbena tema prati sve događaje u njemu. Ostalu glazbu napisao je američki skladatelj Kenneth Pattengale, koji je nastavio u stilu Toma Waitsa, kojega je upotpunio svojim glazbenim citatima.
Film su počeli snimati 2005. godine, završili su ga točno dvije godine kasnije. Tomi Ungerer bio je oduševljen konačnim rezultatom.
