Brojne zanimljivosti, ali i neke mane
Učenici OŠ Zemunik prisustvovali su projekciji domaćih kratkih filmova "Onda vidim Tanju" i "U plavetnilo" ovo proljeće u sklopu našeg Putujućeg Sedmog kontinenta i u suradnji s europskim programom CinEd. Dijelimo promišljeni i iskreni osvrt koji smo povratno dobili: kako mladi vide ove filmove. Hvala Lucija, na novi način ih sad vidimo i mi!
Filmsko-obrazovni program Sedmi kontinent svojim putovanjima i gostovanjima diljem Hrvatske došao je i u Zadar te je mnogim osnovnoškolcima ponudio izvrsno odrađene filmske projekcije. Učenicima sedmih i osmih razreda ponuđeni su filmovi “Onda vidim Tanju” i “U plavetnilo”.
Prvi prikazani film, “Onda vidim Tanju”, govori o šesnaestogodišnjem Željku koji živi s mlađim bratom dok im se majka liječi od teške bolesti. U filmu saznajemo da glavni lik, Željko, odlučuje konačno upoznati djevojku Tanju i pronaći posao kako bi zaradio novac te omogućio majci kupnju perike. Ovaj kratkometražni eksperimentalni film napravljen je na specifičan i “neobičan” način jer je rađen u nizu fotografija, pri čemu zvučni efekti imaju važnu ulogu.
Drugi film, “U plavetnilo”, vodi nas u drugačije mjesto radnje i donosi svoje posebne specifičnosti. Film prati trinaestogodišnju Juliju koja pokušava “pobjeći” od obiteljskih problema i obnoviti prijateljstvo sa svojom prijateljicom Anom. No Ana joj to ne omogućuje zbog svoje zaljubljenosti u lokalnog dečka, što Juliju dovodi u ulogu “trećeg kotača” i izaziva negativne emocije. Mjesto radnje, na moru, filmu dodaje zanimljive detalje.
“Onda vidim Tanju” ostavlja poseban ugođaj i atmosferu koja je ugodna i na neki način osvježavajuća. Način na koji je film napravljen mi se doista dopao. Važnu ulogu u filmu imaju zvučni efekti koji dodatno dočaravaju atmosferu. Posebno su mi zanimljivi i vizualni efekti kroz fotografije te činjenica da kroz cijeli film slušamo glas glavnog lika. Ipak, smatram da jedna od slabijih strana je monolog glavnog lika koji zbog ponavljanja može smanjiti zainteresiranost, iako istovremeno stvara određenu “comfort” zonu. Film je u nekim scenama pomalo sporiji i manje dinamičan.
“U plavetnilo” također ima svoje prednosti i mane. Po mom mišljenju je prednost jedinstveno mjesto radnje koje privlači dosta pažnje. Cijela drama koja se odvija kroz film podiže atmosferu i stvara osjećaj napetosti i iščekivanja razvoja situacije. Tema filma mi je posebno zanimljiva. S druge strane, ponavljanje istih lokacija može učiniti film pomalo monotonim, iako ta jednostavnost također doprinosi njegovoj atmosferi. Također, glasovi su vjerojatno snimani u studiju zbog buke valova, ali glumci su mogli govoriti razgovjetnije radi lakšeg razumijevanja.
Filmovi mi se sviđaju jer su napravljeni na poseban način. Filmove bih svakako preporučila svojim vršnjacima jer smatram da bi im se mogli svidjeti.
Lucija Vrsaljko, učenica OŠ Zemunik
Srpanj 2026.
